Svi, što god da govorili i radili, sudjeluju u klasnoj borbi… na aktivan ili na pasivan način… razvijaju je i produbljuju, ili je niječu. Kao subjekt vlastitog postojanja ili kao objekt svog preživljavanja pod diktaturom vrijednosti… Na strani proletarijata ili na strani buržoazije… Kao ljudsko biće ili kao budala korisna kapitalu… „Povijest svih do sada postojećih društava je povijest klasnih borbi“ (Karl Marx)
U ovom kratkom tekstu o trenutnoj borbi želimo naglasiti važne afirmacije viševjekovne borbe naše klase protiv tiranije vrijednosti, protiv eksploatacije. Naš cilj očigledno nije analiziranje ovih događaja samo da bi ih razumjeli već da bismo ih transformirali, da poremetimo povijesnu prirodu našeg svakodnevnog proleterskog života u bijedi koja nas steže, kako bismo jednom zauvijek uništili kapitalističke društvene odnose na planetu. Ne želimo trošiti naše vrijeme opisujući strahote ovog društva smrti i patnje. Očito se ne želimo zatvoriti u pasivnoj, akademskoj ulozi. Ne zanima nas ni biologija kapitala i nemamo nikakvih namjera da ga objektivno opišemo. Baš suprotno, naša je namjera da direktno sudjelujemo u njegovom konačnom uništenju i da djelujemo u pokretu njegova nekrologa… A to znači da trebamo čvrsto stajati u centru događaja koji nam se odvijaju pred očima, i biti njihov dio kao aktivna i odlučna sila.
Već više od dvije godine jedan važan niz borbi teče preko Magreba i Mašrika. Jedan za drugim, Tunis, Egipat, Bahrein, Jemen, Libija, i Sirija… zatečene su vatrom pobune. Neki su „diktatori“ pali, drugi se drže za ostatke svoje moći, represija je svugdje snažna, ali će proleteri odlučno odbiti oltar vrijednosti i neće se predati bez da svoj život skupo prodaju. Borbe protiv gladi i bijede, protiv povećanja cijena „osnovnih“ namirnica, protiv nezaposlenosti, protiv nekažnjivosti svojih mučitelja, protiv arogancije svojih gospodara u njihovim sve dostupnijim tvrđavama.
A kada se diktatori zbace pod pritiskom „ulice“ (novinarski eufemizam, izbjegavanje korištenja stvarnog subjekta ovih pokreta: borbe proletarijata), ili bolje rečeno – kada svjetska buržoazija i njeni centralni aparati odstrane tog i tog administratora koji nije više u stanju kontrolirati situaciju, tada se pojave „nova“ lica, i kredibilnije političke „alternative“, s ciljem uspostavljanja društvenog mira i poslovnog zakona i reda. Ali vrlo brzo, borba se dinamično nastavlja kao što gledamo već dvije godine. Continue reading